Među tisućama okupljenih u Vukovaru, našle smo se i mi učenice u pratnji prof. Lauša. Putujući do Vukovara razmišljale smo o snazi i strpljivosti toga grada. Okupljanje i mimohod počeo je ispred bolnice. Kada smo vidjele koliko je ljudi iz cijele Hrvatske, ali i iz inozemstva stiglo u Vukovar, shvatili smo da se stvarno svi ponose tim gradom. Kolonu sjećanja doista možemo tako zvati jer kada smo hodali od bolnice do Memorijalnog groblja, razmišljali smo koliku su bol pretrpjeli Vukovarci. Unatoč tome, mi osim tuge osjećamo ponos i divljenje. Da u Vukovaru žive dobri ljudi, to smo shvatile vidjevši kako domaćini pripremaju i nude kolače i tople napitke posjetiteljima. Jako nam je drago da smo baš tog dana posjetili Vukovar i vjerujem da ni jedna od nas nije osjetila ni hladnoću ni bolove u nogama od pješačenja. Savjetujemo svakome da posjeti Vukovar jer će mu, kao i nama, obilazak grada probuditi ljubav i ponos, ali i zahvalnost. I samo ću još reći – zapamtite Vukovar! Mateja Zajec
Galerija slika
